Quantcast
Channel: Obrazovana | Aska
Viewing all 1883 articles
Browse latest View live

Heroj sa crvenim karminom: Ovo je priča hrabre Saše Simović

$
0
0

Nije baš svaki dan Aleksandre Saše Simović veseo i pozitivan, čak suprotno. Iako joj je život stvarao mnoge prepreke još od kada je bila beba, ova hrabra devojka je rođena kao borac. Ipak, ova mlada i uspešna devojka veruje da za nju ništa nije nemoguće.

– Rođena sam u 8. mesecu trudnoće i odmah po rođenju su me odvojili od mame i iz iz kraljevačkog porodilišta prevezli u Beograd. Prvu operaciju na kičmi imala sam već osamnaestog dana nakon rođenja. Dijagnoza mi je tad bila spina bifida. Uprkos lošim prognozama, moji roditelji odlučili su da se bore za mene svim snagama. Zajedno smo prevazišli i izgurali svih mojih 13 operacija, iako nekad, najblaže rečeno, nije bilo lako. Podrška porodice i prijatelja je u tim momentima bila od ključnog značaja. Moji roditelji su mi bili najveća podrška, kada sam posustajala vraćali su me na pravi put i naučili su me da ništa nije nemoguće. Bili smo okruženi ljudima koji su nas obasipali ogromnom količinom ljubavi i pozitivne energije, a mojim roditeljima, pre svega, pružili podršku i dom dok su, zbog mog boravka u bolnici, provodili u Beogradu i po nekoliko meseci. Sećam se da sam ceo sedmi razred završila u bolnici! Profesori su mi dolazili svaki dan, ležala sam nepokretna i bez obzira na fizičku prepreku, temeljno sam učila sve predmete- priča Saša.

Danas uspešna novinarka i pr menadžerka na svom sajtu piše tekstove koji ljudima pružaju taj magični trenutak pozitivne misli koji je svakome preko potreban.

– Ljudi dobro reaguju na moj blog, a sajt sam otvorila sasvim slučajno. Pisala sam za jedan portal i osetila sa da je vreme da se to podigne na viši nivo jer nisam želela čitaocima da dam manje od onoga što ja očekujem već da pružim dozu sreće kada dođu na moj sajt. Kroz svoja iskustva sam naučila da zaista nije sve tako crno i da nakon oblaka stvarno uvek dođe Sunce. Sajt ima više rubrika, radim zanimljive intrevjue, u rubrici “Sašin svet” pišem o stvarima koje me interesuju, a pokrila sam i jednu od mojih največih ljubavi, a to su putovanja- objašnjava Saša.

Sašino odrastanje nije uvek bilo lako, ali upravo to je od nje napravilo jaku,stabilnu i nasmejanu ženu kakva je danas.

– Kada vas život šiba imate dve opcije, da odustanete ili da budete u skladu sa tim i verujete u dobro. Da mi se neke stvari nisu dogodile, možda ne bih imala toliko osećaj za sve što se dešava oko mene, a smatram da je moja empatičnost jedan od najvećih kvaliteta koje posedujem. Nismo sami na ovom svetu i treba da pružimo ruku drugome kada treba. Imala sam trenutke u toku odrastanja kada mi je bilo baš teško i pitala sam se “zašto ja”. Nikada se nisam ljutila što sam takva kakva jesam, ali na primer dugo nisam htela da nosim dvodelni kupaći i moje ožiljke sam teško gledala. Moji vršnjaci su često ismejavali moj izgled i to što sam niska, a neki su baš uživali u tome. Uvek mi je teško da poverujem kada mi danas pošalju poruku ili kažu da su ponosni na to kakva sam postala, ali ja se trudim da praštam i da se sećam samo lepih stvari. Nisam mogla kao moje drugarice da nosim haljine sa golim leđima ili cipele na štiklu. Ipak, kada sam se suočila sa svim tim počela sam mnogo lepše da živim. Sada volim svoje ožiljke jer oni pokazuju kakav sam heroj svog života- naglašava Saša.

I pored toga, svoje detinjstvo pamti kao predivan period u životu.

– Prijatelji su mi u životu pored roditelja bili ogromna podrška. Žao mi je što nemam brata ili sestru, ali možda je to razlog što sam toliko vezana za svoje prijatelje. Bez njih ne znam šta bi bilo, prihvatili su me takvu kakva jesam, a to mi je bilo veoma bitno. Obožavala sam da idem na rekreativne nastave i ekskurzije. Uvek je bilo fenomenalno. Bila sam pravo nestašno dete pa sam nekada pravila i probleme. Leti dok se svi kupaju, ja sam morala da nosim gipsani mider i kod prijatelja  na bazenu tata me je držao za ruke i spuštao u vodu. Ja sam se oduprela o ivicu bazena i upala u vodu sa sve gipsom! Tata i ja smo to krili od mame i sakriveni u podrumu sušili gips fenom. Kasnije smo morali da priznamo šta se dogodilo. Nema veze koliko nekoga poznajete i može da se desi da vam mnogo veća budu prijateljstva koja kratko traju. Uspesima dece mojih prijatelja se radujem kao da su moja. Ja se nisam još uvek ostvarila kao majka, ali mislim da je ljubav prema deci bliskih ljudi veoma bitna jer majčinstvo ne čini samo porođaj. Bitan je taj osećaj i ljubav koju nosite u sebi- kaže Saša.

Ipak, Saša kao i sve devojke mašta i čeka svoju pravu ljubav.

– Mnogo nas vaspitaju po nekim uverenjima, kao da moraš da se udaš pre tridesete, da dobiješ decu na vreme i mislim da smo dosta osakaćeni tim nametnutim stvarima. Kada da uspemo u tome osećamo se bezvredno i uplašeno kao da radimo nešto pogrešno. Mislim da je najbitnije da pre svega zavolite sebe i to je najvažnije, a onda će doći i prava partnerska ljubav. Bitno je da pronađete nekoga sa kim možete da budete najbolja verzija sebe- prica Saša.

Osmeh i energija Saše Simović ostaje dugo urezana u sećanje svakoga ko ima priliku da razgovara sa njom.

– Kada imate teške trenutke bitno je da znate rečenicu „Sve prođe“ koja meni mnogo znači. Ja sam na primer juče bila tužna, došlo mi je tako, pa sam imala dan za sebe i rekla sam „Saša ovo prolazi“. Koliko god da je teško moramo da znamo da stvari prolaze. Nekada se setimo stvari sa osmehom i pomislimo zbog čega smo se mi to nervirali. Uvek treba verovati u pozitivan ishod koji nas čeka- zaključuje Saša.

Sasa, Solje

Foto: Latif Adrović

Saša je pokrenula svoj brend “After Party” gde možete pronaći svoju personalizovanu šolju, ili ramove sa slikama koji nose poruke za bolji i veseliji dan. Mi vam ovom prilikom poklanjamo dve šolje, a sve što treba da uradite je da pošaljete mejl sa ličnim podacima na sdresu aska@aska.rs i ukoliko je vap mejl u prva dva, ove predivne šolje su vaše!

 


Budite produktivniji: Uredite vaš radni sto!

$
0
0

 

Ukoliko na svakih par minuta morate da tražite neki dokument koji je misteriozno nestao među silnim papirima to vam oduzima mnogo vremena.

Ovi koraci će vam pomoći da svoju radnu površinu uredite i da je održavate urednom.

Otarasite se viška hemijskih olovaka i penkala

Neverovatno je koliko su držači za olovke uvek pretrpani raznim hemijskama, olovkama, penkalima, bojicama, flomasterima, markerima…tome nikad kraja. Nešto ste sami kupili, neke olovke ste dobili na poklon, a neke su deo reklamnog materijala. Međutim, sigurno imate nekoliko omiljenih olovaka koje uvek koristite, pa bi bilo preporučljivo da ostale jednostavno bacite ili ih makar sklonite odatle dok ne budete rešili da ih zaista koristite.

Nađite prostor za stvari koje uvek imate uz sebe 

Kancelarija

Foto: Profimedia

Svi ti predmeti od kojih se skoro nikad ne odvajate (ključevi, mobilni telefon, slušalice, novčanik, USB memorija…) bi trebalo da imaju svoje stalno mesto. Zgodno bi bilo da izdvojite jednu fioku za to, u kojoj možete držati i punjač za telefon, da vam sve bude pri ruci.Iza monitora možete držati i već uključen kabl punjača za telefon, pa tako telefon možete priključiti na punjač u svakom trenu bez gubljenja vremena.

Blizina predmeta zasnovana na frekvenciji upotrebe

Ovo je ključna stavka organizacije. Ako nešto koristite svakodnevno, to bi trebalo da vam bude bliže od nečega što koristite u poslu jednom nedeljno ili ređe. Potpuno je logično i razumno ovako organizovati stvari, ali ljudi često greše i uređuju radni sto tako da estetski bude lep, umesto da bude funkcionalan. Ovakav sistem će vam pomoći da održavate radni sto urednim, jer će vam najčešće korišćene stvari uvek biti pri ruci i nećete morati da preturate po stolu i pravite nered svaki put kad vam zatrebaju.

Sklonite sve elektronske uređaje van vašeg vidokruga 

Neka vam modem, ruter, punjač za laptop, tablet i drugi elektronski uređaji budu van radne površine (osim ako vam nisu neophodni za posao). Neka vam na stolu budu samo monitor, tastatura i miš. Čak i ako vam je sto toliko veliki da imate dovoljno prostora za sve to, ovi predmeti će vam vizualno stvarati nered i odvlačiti pažnju sa posla koji radite. Na radnoj površini stola treba da bude samo nekoliko neophodnih predmeta i ništa više.

Pristup fasciklama

Trebalo bi da bez ustajanja i pomeranja stolice imate lak pristup fasciklama u kojima vam se nalaze neophodni papiri i dokumenti, kao i praznim fasciklama, ako vam zatrebaju za neki novi zadatak.

Kancelarija

Foto: Profimedia

Sredstva za čišćenje – Pored toga što treba da bude dobro organizovan, radni sto treba da bude i čist da bi izgledao uredno. Potrudite se da tu radnu površinu prebrišete bar jednom nedeljno. U kancelariji držite sredstvo za čišćenje negde na dohvat ruke i kada imate slobodnog vremena, prebrišite sto. Sigurno vam se desi nekad da nemate vremena da napravite pauzu za doručak, pa doručkujete usput dok radite, a ne verujem ni da se uvek setite da koristite podmetač za šoljicu pa vam ostaju fleke od kafe na stolu. Ne dozvolite da se mrve i fleke od kafe skupljaju na vašem radnom stolu. U čistoj i urednoj sredini je mnogo prijatnije raditi.

Blokče za škrabanje i zapisivanje 

U toku dana se nebrojeno puta desi da treba hitno da zapišete neki broj telefona, adresu, porudžbinu, ime i prezime… Ako ne možete sve ove nove informacije da držite na jednom mestu dok ne nađete vremena da ih sredite ili prenesete nekome, već svaki put uzimate drugi papirić koji se lako može zagubiti, bićete mnogo manje produktivni i možete sebe uvaliti u nepriliku da zaboravite nešto jako bitno. Odredite jedno blokče samo za tu namenu i neka vam uvek bude pri ruci. Takođe, vodite računa da se u njemu ne nagomilavaju informacije. Listiće na kojima su brojevi telefona koje ste već uneli u svoju memoriju, poruke koje ste preneli poslodavcu i druge zastarele informacije jednostavno iscepite na početku svakog radnog dana.

Održavajte urednost 

Imajte na umu da je mnogo efikasnije da održavate urednost tokom rada, umesto da dok radite napravite haos, pa na kraju (ili posle) radnog vremena da sređujete sve to. Radni sto bi uvek trebalo da bude uredan i sve što koristite vraćajte na svoje mesto. Napravite mali napor kako biste se dobro organizovali i posle određenog vremena ćete uvideti da se zaista isplati. Nećete gubiti značajne dokumente i informacije, nećete gubiti vreme na traženje ispravne hemijske olovke, sve će biti na svom mestu i samim tim ćete i u poslu biti produktivniji i uspešniji.

Priča jedne Jasmine: Mislila sam da rak meni ne može da se desi

$
0
0

Udruženje žena obolelih i lečenih od raka dojke “Budimo Zajedno” je osnovano decembra 2010. godine kao dobrovoljna, humanitarna, nevladina i neprofitabilna organizacija koja okuplja obolele i lečene od raka dojke, članove njihovih porodica, prijatelje i druga zainteresovana lica.

Cilj udruženja je da pruži informacije i psihološku podršku ženama obolelim i lečenim od raka dojke, kako bi se što pre i lakše vratile normalnom životu, kao i njihovim porodicama.

Udruženje radi na prevenciji raka dojke i edukaciji ženske populacije o potrebi preventivnih i redovnih pregleda.

Misija ovog udruženja je podizanje svesti žena o značaju redovnih pregleda i ranog otkrivanja raka dojke i pružanje psihološke i iskustvene pomoċi kao i popularisanje zdravih stilova života na teritoriji grada Beograda.

Mi smo se pridružili ovim hrabrim ženama na jednom njihovom skupu, a u videu pogledajte priču Jasmine Lukić:

 

Pravo i odluka naslednika: Zajednički predlog za pokretanje ostavinske rasprave

$
0
0

Brano L. je tražio savet od advokata Vukašina Sekulića. Evo šta ga muči:

“Poštovani, otac mi je preminuo 31. 12. 2016. godine, a majka za 10 dana 10. 01. 2017. godine. Na oca se vodio stan u Beogradu i vikendica u Aranđelovcu. Na majku se ništa od nepokretne imovine nije vodilo, ali je imala tekući račun u banci preko koga je primala penziju i ove besplatne akcije od države. Ja i brat smo jedini naslednici. Molim da mi odgovorite da li se u sudu podnosi zajednički Zahtev za ostavinsku raspavu (za oca i majku) ili  se moraju podneti odvojeni zahtevi i za oca i za majku. Kako to objediniti u jedan predmet? Unapred zahvalan za odgovoru.”

Tim povodom smo kontaktirali našeg stručnjaka i njegov odgovor prenosimo u celosti.

“Može se podneti Zajednički predlog za pokretanje ostavinske rasprave, a svakako se mogu podneti i pojedinačno, to je pravo i odluka predlagača, odnosno naslednika. Ako su podneti pojedinačno, podneskom sudu može se tražiti da se ta dva predmeta spoje u jedan radi istovremenog odlučivanja, jer su naslednici isti, a radi ekonomočnosti i efikasnosti postupka. Svakako i ako se podnosi zajednički predlog to treba navesti i naglastiti uz Predlog”, ističe Sekulić.

Pročitaj još:

Zajednička imovina: Kako se pokreće ostavinska rasprava nakon smrti jednog od vlasnika?

Koliko se čeka dopuna za ostavinsku raspravu?

Šta se dešava kada se svi odreknu prava na nasleđe u moju korist?

Predmet koji donosi nesreću ali i prijateljstva: Da li ste znali ovo o kišobranu?

$
0
0

Ponekad ćemo se nervirati što nam se kišobran ne slaže uz garderobu jer on nije samo praktična stvar već i modni detalj. Inače, italijanska reč ombrello, engleska umbrella, vode poreklo od latinske reči umbra što znači senka.

Za kišobrane se danas vezuju mnogi mitovi:

Neki kažu da ga nikako ne smemo otvarati u zatvorenom prostoru jer je to loša sreća.

Svako ko stigne u Grčku treba da kupi baš kišobran jer to znači da će se vratiti u ovu zemlju.

Da se otera babaroga, deca kejno veče treba da zaspe pod kišobranom.

Kako je dokazano da je kišobran predmet koji se najviše gubi, onaj ko uzme vaš kišobran postaće vam prijatelj  u nekom trenutku života.

Crni kišobran nosite samo na sahrane, u suprotnom je to velika nesreća.

Kišobran

Foto: Profimedia

Ne može se sa sigurnošću reći da li kišobran vodi poreklo iz Egipta, Kine ili Indije jer svaka od ovih zemalja ima svoju priču koja seže duboko u prošlost zbog čega bi trebalo da nosi titulu postojbine današnjeg kišobrana koji je imao statusni simbol, simbolično je predstavljao vlast i bio je atribut božanstva. Međutim, u to vreme nije služio da bi se ljudi zaštitili od kiše već od sunca, a najstarije slike kišobrana nalaze se u drevnim kineskim knjigama i u egipatiskim grobnicama.

U Indiji se verovalo da kišobran predstavlja nebo, a Egipćani su verovali de će boginja plodnosti, Nut, prekriti celu zemlju svojim telom kao kišobranom i da će tako štititi ljude.

Kišobran je u Kini bio deo svečane odore vladara, a broj kišobrana koji se nosio u svečanim trenucima bio je direktno proporcionalan njegovom ugledu. Ono što te kišobrane razlikuje od današnjih je što su imali više nivoa, pa je tako kišobran kineskog cara imao četiri, a sijamskog čak sedam ili devet nivoa.

U 17. veku kišobran stiže do Engleske, a u 18. i do Francuske, gde su ih žene sve više nosile uglavnom kao suncobrane i on je bio modni detalj koji je trebalo da naglasi ženinu eleganciju.

Krajem 18. veka kišobran je imao mnoge nedostatke, bio je masivan i težak, pravljen od trske ili kitove kosti, od platna koje je bilo impregnirano uljem što je dovodilo do toga da propušta vodu, ali i takav je bio jeftiniji od taksija, odnosno, bilo je jeftinije kupiti kišobran nego platiti taksi kad počne da pada kiša.

Tvorcem današnjeg kišobrana smatra se Samjuel Foks koji je svoj proizvod patentirao pod imenom “Paragon”.

U 20. veku kišobran počinje masovno da se koristi i više nije simbol statusa i moći.

 

Kisobran

Foto: Profimedia

Šta znači ako ste sanjali kišobran?

Ako u snu vidite kišobran, to implicira da će drugi zloupotrebiti vašu dobrotu. Može se desiti da će kolege sa posla preterati u traženju usluga od vas ne vodeći računa da li na taj način kvare vaše planove. Jednom ćete ih odbiti na šta će reagovati kao da im nikada nište izašli u susret.

Sanjati da ste raširili kišobran ukazuje da niste svesni situacije u kojoj se nalazite. Često osuđujete ljude zbog nečega što su rekli ili učinili, ali kada biste bolje razmislili, shvatili biste da se ni vaša reakcija ne bila mnogo razlikovala. Teško vam je da se stavite na nečije mesto zbog čega prvo negodujete i do poslednjeg trenutka branite vaše stavove.

Kada u snu vidite pocepan i polomljen kišobran, to znači da ćete biti prepušteni sami sebi. Moguće je da, iz nekog razloga, nećete biti blizu osobe koja vam pruža sigurnost. Bićete uplašeni i imaćete želju da se sakrijete u mišju rupu i da tu zauvek ostanete. Međutim, biće vam jasno da tako ne možete da živite i da pod hitno morate da očvrsnete.

Značenje sna može biti jednostavnije. Ukoliko ste skoro videli ili koristili kišobran, to je sigurno ostavilo utisak na vas.

Ove dokaze bi trebalo da pripremite za pokretanje ostavinske rasprave

$
0
0

Ostavinskom raspravom se nasleđuju i pokretna i nepokretna imovina, ali i dugovi i sudski sporovi. Ona se pokreće predlogom za pokretanje ostavinskog postupka.

Kada pokrenete ostavinsku rasplavu i krenete na sud, potrebno je da im priložite sledeće dokaze (ne starije od šest meseci):

  • Izvod iz matične knjige umrlih za ostavioca
  • Izvod iz matične knjige rođenih za potomke ili druge srodnike
  • Izvod iz matične knjige venčanih za supružnika ostavioca
  • Testament (zaveštanje) odnosno ispravu o usmenom testamentu (zaveštanju) ili da naznačite svedoke usmenog testamenta (zaveštanja) i eventualno Ugovor o doživotnom izdržavanju (ukoliko postoje)

Za imovinu koju je ostavilac posedovao u momentu smrti, potrebno je dostaviti:

  • Ugovor o otkupu, odnosno
  • Ugovor o kupoprodaji stana ili durgi dokaz o vlasništvu na stanu – bilo kojoj nepokretnosti (list nepokretnosti ukoliko je nepokretnost uknjižena), a ukoliko nije:
  • Građevinsku dozvolu kao dokaz o vlasništu na nepokretnosti
  • Potvrdu o podnetom zahtevu za legalizaciju od strane ostavioca
  • Sudsku odluu sa klauzulom pravosnažnosti
  • Saobraćajnu dozvolu
  • Oružani list za vlasništvo na oružju, ili potvrda MUP-a
  • Plovidbena dozvola
  • Štedna knjižica
  • Kartice za tekući račun
  • Dokaze – potvrde o neisplaćenim penzijama
  • Potvrda o akcijama
  • Uverenje za grobno mesto

– Potrebno je da sve dokaze dostavite u fotokopiji za sud, kao i originale na uvid. Istovremeno je potrebno da obavestite i ostala lica koja ulaze u krug zakonskih naslednika, ukoliko nisu prijavljena da pristupe na zakazano ročište – kaže advokat Vukašin Sekulić.

Ukoliko imate pitanje za našeg advokata Vukašina Sekulića, pišite nam u komentarima, a on će vam lično odgovoriti!

Pročitaj još: 

Pripremite dokumentaciju za ostavinsku raspravu

Upoznajte svoja prava: Koje poslove po zakonu sme da obavlja trudnica, a koje ne?

Kupili ste stan? Nije vaš dok ga ne upišete u katastar

 

Lepotica sa Barbadosa: Rijanin put do zvezda

$
0
0

Rijana (Robin Rijana Fenti) je rođena 20. februara 1988. godine na Barbadosu.

Rijana je neizostavan deo svetske pop kulture, a njena muzička dostignuća prevazilaze uspehe i nekih od najvećih muzičara koji danas važe za legende.

Rijana je odustala od srednje škole i nikada se nije osvrtala. Ona možda nema diplomu, ali ima gomilu drugih priznanja i nagrada.

Ipak, Rijanin život nije bio bajkovit. Na njeno detinjstvo na Barbadosu je veoma jak uticaj imala nestabilna veza njenih roditelja koji su se razveli kada je pevačica imala 14 godina. I tako je Rijana svoj “izduvni ventil” našla u muzici.

Rijana

Foto: Profimedia

 

Njena majka, Monika Fenti je doseljenik poreklom iz Gvajane, dok je njen otac, Ronald Fenti, irskog porekla. Ima dva mlađa brata, Rorija i Redžada Fentija.

Rijana

Foto: Profimedia

Sa petnaest godina je osnovala muzički trio sa dve prijateljice, koje su je 2003. predstavile muzičkom producentu Evanu Rodžersu. Rodžers je u tom trenutku bio na porodičnom odmoru na Barbadosu. U potpunosti osvojen Rijaninom pojavom, Rodžers je samo njoj ponudio ugovor, a ne celoj grupi. Nedugo posle svog šesnaestog rođendana, Rijana se preselila u dom Rodžersovih u Konektikatu.

Rijana ima ukupno 22 tetovaže, a nove se i dalje pojavljuju na njenom seksi telu. Ona uvek ide kod istog čoveka u Njujorku, a njemu veruju još neke velike zvezde poput Adele, Justin Biebera i još nekoliko popularnih repera.

Karl Starken pomogao joj je da snimi svoje prvo demo izdanje, koje je poslato raznim izdavačkim kućama. Rijana je, zbog obaveza u srednjoj školi, demo snimala oko godinu dana. Snimak je dospeo do predsednika izdavačke kuće „Def Jam“, Džej-Zija, koji joj je ponudio ugovor za snimanje albuma.

Kada je Rijana dobila svoj prvi Gremi ušla je u istorijske knjige. Osvojila je prestižnu nagradu za svoj mega hit “Umbrella” i tako postala prva žena sa Barbadosa koja je uspela da osvoji Gremi.

Svetski uspeh postigla je sa sa svojim prvim singlom Pon de Replay i albumom Music of the Sun iz 2005. godine. Za manje od godinu dana, objavila je drugi album A Girl Like Me, sa koga su najslušaniji singlovi bili SOS i Unfaithful.

Rijana

Foto: Profimedia

Najveći uspeh Rijana je postigla svojim trećim albumom Good Girl Gone Bad, od kojih su čak tri singla (Umbrella, Take a Bow i Disturbia) dospela na prvo mesto Američke muzičke top liste Bilboard hot 100.

Rijana

Foto: Profimedia

Rijana i Drejk su oboje multi platinasti izvođači, a zajedno su stvorili hitove poput “What’s My Name” i “Work”. Njih dvoje su povezivani još od 2009. godine, ali nikada nije došlo do toga da možemo reći da su zvezde zvanično zajedno. Ipak, Drrjk je u intervjuu kod Elen Deženeriss priznao da su njih dvoje uživali u strastvenim momentima.

Album je bio proglašen za čak devet Gremi nagrada, pobedivši u kategoriji za najbolju saradnju repa i vokalne muzike. Njen četvrti studijski album Rated R, objavljen je krajem 2009. godine. Rijana je prodala više od dvanaest miliona albuma za četiri godine i osvojila mnoštvo prestižnih muzičkih nagrada. Izvođač je najvećeg broja singlova u dekadi koji su dostigli prvo mesto na Bilboard hot 100 listi.

Rihanna je jedna od najpoznatijih uživalaca marihuane i jedan od najglasnijih boraca za njenu legalizaciju.

Rijana je takođe i ambasador kulture Barbadosa.

 Pročitaj još:

Rijana osvaja svet mode: Nova kolekcija za poznati brend

HIT ILI KIČ Rijana ih obožava, a da li ih i vi nosite?

Konačno potvrdili ljubav! Rijana i Drejk bliskiji nego ikad

 

Emocionalna inteligencija u poslu: Mudrost koja može da se trenira

$
0
0

Ovaj malo rogobatan naziv u našem jeziku ima divnu reč koja najbolje opisuje ovaj pojam – mudrost. To je ono što obuhvata visoki stepen emocionalne inteligencije, a pod tim se misli na sposobnost, veštinu i prepoznavanje naših osećanja.

Biznis trener Mila Marčeta napominje da je izuzetno važno da znamo da ne postoje dobre i loše emocije.

– U poslednjih nekoliko godina neke emocije su došle na loš glas i postale su socijalno neprihvatljive, a važno je da shvatimo da su sve emocije za ljude. pPrema tome i bes i ljutnja i zavist i ljubomora, sve su to ljudska osećanja. Ono što je važno jeste da prepoznamo ta osećanja i da budemo brutalno iskreni sam sa sobom. Kada kod sebe prepoznamo, na primer bes onda se visok stepen emocionalne inteligencije, odnosno mudrosti, ogleda u tome da možemo da kontrolišemo naše ponašanje tako da ono bude u skladu sa našim emocijama, ali da nam to ponašanje bude korisno. To je zapravo ta prava vrednost mudrosti – objašnjava Mila.

Nakon ovog objašnjenja logično je usledilo i pitanje kako da naučimo sebe da prihvatimo te emocije. Suština je da se niko ne rodi kao zavisna osoba, već se u određenim situacijama javlja ta zavist, bes ili ljubomora i ono što je tada važno jeste da shvatimo šta se zapravo desilo i šta je bio okidač koji je probudio to osećanje. Onog trenutka kada shvatimo šta je izazvalo to osećanje već smo na dobrom putu da možemo da ga kanališemo.

– Opet je važno da shvatimo da nismo mi loša osoba. Recimo, uobičajena poslovna situacija je da neko pokušava da dobije zasluge za posao koji ste vi uradili. Potpuno je ljudski i normalno da, kada to okrijete, budete ljuti i besni. Vi ste uložili trud, a neko uzima zasluge za vaš rad. Kako ćemo se ponašati sa besom? Jedna opcija je da burno reagujemo, druga je da prećutimo, a treća da budemo mudri – kaže Mila.

Mila Marčeta

Foto: Latif Adrović

A koja opcija je najbolja?

– Ako viknemo ili eksplodiramo (što će većini ljudi da se desi) to je nama nekorisno ponašanje i ništa nismo uradili, samo smo od kolege napravili potencijalnu žrtvu. Ako prećutimo osećanja to je isto loše jer su emocije jake i ne možemo ih progutati, dakle kad tad će na nekoj drugoj strani one eksplodirati. Najmudrije rešenje je da uhvatimo, odnosno zapamtimo šta je to što kolega nije rekao veličajući svoj rad, to bi bio razlog da uzmemo reč i kažemo šta imamo. Da se zahvalimo kolegi što je pridao značaj nečemu što smo mi uradili, ne napadamo direktno kolegu nego mudro izložimo šta je bila naša ideja kada smo to radili. To je sasvim dovoljno da svima bude jasno ko je uradio posao, nismo se direktno konfrontirali sa kolegom, a uradili smo nešto što je nama na kraju krajeva korisno – savetuje Mila.

Kada govorimo o ovakvom vidu mudrosti, mnogi će se pitati da li je ona potrebna svim radnicima ili bi nju trebalo da savladaju ljudi na položaju. A odgovor je da je svakom čoveku bitna emocionalna inteligencija za različite stvari.

– Ljudima, koji rade za šefove, mudrost je potrebna kako bi kreirali karijeru i napravili od svog posla nešto u čemu će da uživaju, mesto gde će se dobro osećati i na kraj krajeva kako bi otvorili sebi vrata ka uspehu. Ta mudrost je takođe važna na svim nivoima jer nam ona omogućava da znamo šta je naš cilj u karijeri i šta je to što nas čini srećnima. Neko će biti srećan da celog života ostane recimo programer, a ima ljudi koji imaju za cilj da budu šefovi. Dakle mudrost mu je potrebna da shvati koje su to veštine na kojima treba da radi, šta to još mora da nauči da bi jednog dana postao šef – priča Mila i dodaje da onima na visokim menadžerskim pozicijama treba puno mudrosti treba kako bi vladali zahtevima posla i uspešnosti cele firme ili tima.

Ova teorija je verovatno jasna svima, ali često ne uspe kada je praksa u pitanju. Mila navodi da je najlepše kod ove mudrosti to što se ona vežba. I za razliku od inteligencije, koja sa godinama opada, ovakva mudrost se povećava kako smo stariji. Pa kako da se istreniramo da budemo mudri?

– Mudrost se vežba od najranijih dana i prvi korak je prepoznavanje sopstvenih emocija, doći u mir sa samim sobom i prihvatiti svoje emocije, sebe i biti zaista brutalno iskren, to je najteže. Kada to savladate, sve drugo ide lakše, postoje neke da kažem alatke koje možete naučiti od iskusnih kolega, mentora ili šefova, kao i od trenera za biznis. Međutim taj prvi korak prepoznavanje emocija je na nama – zaključuje Mila.

Pročitaj još:

Dajte radnicima slobodu: Duže radno vreme smanjuje produktivnost

Domaćica sa akt tašnom: Koje biste poslove poverili ženama?

Ne dozvolite da trema uništi sve: Pripremite se za razgovor za posao


Život Dru Barimor: Detinjstvo izgubljeno u svetu Holivuda

$
0
0

Dru je rođena u holivudskoj dinastiji Barimora: otac joj je bio čuveni glumac, Džon, Etel, sestra od njene babe glumica, a Lajonel, brat od babe, tehničar za svetlo u pozorištu i na filmu.

Dru Barimor

Foto: Profimedia

Pored toga što joj je otac bio glumac, bio je i alkoholičar. Po rođenju ćerke ubrzo je napustio porodicu, i ostavio nju i majku da se same snalaze. Njena majka Džejd bila je glumica u pokušaju, i redovno je sa sobom vodila Dru kao tinejdžerku po noćnim klubovima.

Dejvid Krozbi, rok muzičar, pomogao joj je da se odvikne od droge i alkohola, nakon što je pokušala da se ubije sa samo 14. godina.

Od kada je sa nepunih sedam godina stekla svetsku slavu igrajući u kultnom Spilbergovom filmu o vanzemaljcu I-Ti-ju, život glumice Dru Barimor bio je ispunjen problemima, a proglašavana je i za jednu od najmlađih žrtava Holivuda.

Dru Barimor

Foto: Profimedia

Dru je prvu ulogu dobila sa samo jedanaest meseci, kada je snimala reklamu za pseću hranu i iako su reditelji mislili da će se uplašiti i plakati, ona se sve vreme smejala.

Dru Barimor

Foto: Profimedia

Druženja s glumcima, noćna snimanja i slava kojoj nije bila dorasla nagnali su je da se još kao dete okrene porocima: sa devet je počela da puši, sa jedanaest da pije, sa dvanaest da upotrebljava marihuanu, a sa trinaest da šmrče kokain.

Slikala se za “Plejboj” 1995. godine za januarsko izdanje. Njen kum, inače čuveni reditelj Stiven Spilberg joj je nakon toga poslao poruku sa fotošopiranim izdanjem ovih fotografija na kojima ima odeu. Dodao je samo rečenicu “Obuci se”.

Iako maloletna, bila je redovan gost u čuvenom klubu Studio 54, a na prvu rehabilitaciju poslata je pre nego što je napunila 14 godina Iako je imala buran privatni život, to nije previše uticalo na njenu karijeru, pa je u tom periodu dva puta nominovana za Zlatni globus.

Njen glas je u preko deset epizoda popularne američke animirane seije “The Family guy”, a pozajmila ga je liku Džilijen.

Imala je tri braka: za barmena Džeremija Tomasa bila je udata samo mesec dana, dok je s komičarem Tomom Grinom izdržala godinu i dva meseca. Nedugo posle drugog razvoda otpočela je romansu s bubnjarem Fabriciom Moretijem, od koga se razišla nakon pet godina, a zabavljala se  dugo i  sa kolegom Džastinom Longom.

Dru Barimor

Foto: Profimedia

Pored brojnih muškaraca koji su prolazili kroz njen život, Dru je u jednom intervju otkrila i da je po seksualnom opredeljenju biseksualka i da je u mladosti dosta izlazila sa devojkama.

Srasila se pored Vila Kopelmana sa kojim je dobila dve ćerke, Oliv i Frenki, ali ovaj brak nije uspeo i razveli su se prošle godine.

Dru Barimor

Foto: Profimedia

 

 

 

 

Progovori i ti! Hrabra ispovest žene koja boluje od raka jajnika

$
0
0

Udruženje za borbu protiv raka jajnika “Progovori” osnovano je u januaru 2013. godine. Borbu protiv te teške bolesti i aktivnosti usmerene ka prevenciji i informisanju, zajedno vode žene koje su pobedile bolest, prijateljice žena koje su izgubile bitku sa bolešću, novinarke koje prate zdravstvene teme i zdrave žene koje žele da šire svest o značaju redovnih ginekoloških pregleda, kao i veliki broj ličnosti iz javnog života.

Mi smo se pridružili ovim hrabrim ženama na jednom njihovom skupu, gde je Gorica Đokić otvorila dušu i ispričala potresnu priču o ovoj bolesti, koju živi i danas.

Pažljivo pogledajte njenu priču:

Pročitaj još:

Humanost na delu: Poznati podržali žene obolele od raka jajnika

RASPLAKAĆE VAS Potresna ispovest žene koja boluje od raka jajnika

„Progovori i ti“: Održana završna tribina Foruma pacijenata

Upoznate Tijanu Bogićević: Od pratećeg vokala do predstavnika Srbije na Evroviziji

$
0
0

Tijana Bogićević (35), Novosađanka koja je završila muzičku akademiju u Holandiji, izabrana je da bude predstavnica naše zemlje na pesmi Evrovizije u Kijevu.

Možda na prvo pominjanje niste mogli da se setite o kome je reć, ali pop-soul pevačica ima dugu karijeru iza sebe. Na našoj javnom sceni se njeno ime čulo 2001. godine kada je bila prateći vokal Vladu Georgievu. Ovo joj neće biti prvo pojavljivanje na evropskom muzičkom takmičenju. Dva puta je bila učesnica i to kao prateći vokal Milanu Stankoviću 2010. godine i Nini Radojčić 2011. godine.

#focused

A post shared by Tijana Bogicevic (@bogicevic_t) on

Ako biste pustili njenu pesmu “Tražim” zasigurno biste znali da otpevate barem refren, jer se pesma mnogo puta vrtela na radio ali i televiziji.

Pored te, možda najpoznatije, snimila je duet sa Aleksom Jelićem “Još jednom”. Ova pevačica važi za vlasnicu jednog od najmoćnijih pop vokala na našoj sceni tako da ne iznenađuje zašto se javni servis odlučio baš za nju.

Ipak #WorldClass jer me je @laracroftns "ubedila" 😁

A post shared by Tijana Bogicevic (@bogicevic_t) on

Tijana u slobodno vreme voli da crta i da ide na trening.

Traditional Valentanies paint nite

A post shared by Tijana Bogicevic (@bogicevic_t) on

Pre nekoliko godina je otišla da živi u Ameriku, gde se i udala u martu 2015. godine za američkog pevača Marka Robertsona.

Par je slavio uz zvuke džeza u jednom restoranu u Bostonu, u prisustvu porodice i prijatelja.

Upoznali su se mnogo pre, kada je Mark došao u Beograd sa svojom grupom koja je tada sarađivala sa Vladom Georgievim čiji je prateći vokal bila upravo Tijana. Kako je tada izjavila za medije, na svadbi su joj nedostajali srpski običaji, pa planira da napravi slavlje i u Srbiji.

1 #heavenonearth #bahamas #nassau

A post shared by Tijana Bogicevic (@bogicevic_t) on

Inače, Tijana jevrovizijsko iskustvo smatra neprocenjivim i uvek je priželjkivala da se ponovo pojavi na toj pozornici, navodi se u saopštenju RTS-a.

#familybusiness

A post shared by Tijana Bogicevic (@bogicevic_t) on

Autori ovogodišnje srpske pesme su muzički producenti, kompozitori i osnivači “Symphonics International” Borislav Milanov, Bo Peršon, Johan Alkenas i Lisa Ann-Mari Linder. Kao autori radili su na mnogim projektima, a na Pesmi Evrovizije su ostvarili značajne uspehe i bili deo tima koji je 2014. godine pobedio na takmičenju sa Končitom Vurst i pesmom “Rise Like a Phoenix”.

#tribojezvuka Can't wait!

A post shared by Tijana Bogicevic (@bogicevic_t) on

Zbog njenog glasa i jednog od najboljih timova, koji stoje iza nje, očekuje se da će Tijana napraviti veliki uspeh ove godine u Kijevu. Polufinala su zakazana za 9. i 11. maj, dok je veliko finale 13. maja.

 

Od danas sve overavate kod notara, a evo koliko novca vam treba za to

$
0
0

Overe potpisa, rukopisa i prepisa od sutra će vrštiti samo samo javni beležnici u gradovima i opštinama za čije su područje izabrani, jer ti poslovi prelaze u njihovu isključivu nadležnost, a isto važi i za overu potpisa u vezi sa predlogom kandidata za predstojeće predsedničke izbore.

U overe prepisa kojima će se baviti notari, spadaju dokumenti za upis u škole ili fakultete, dokumentacije potrebne za kod konkurisanja za posao ili za dobijanje invalidske penzije… Tu si i overe saglasnosti roditelja za izvođenje deteta iz zemlje, oko kupoprodaje nekretnina, punomoćja, zakupa, overe prepisa diploma i raznih drugih dokumenata…

Cenovnik overa

Cene ovara su, kako za “Novosti” kaže Miodrag Đukanović, predsednik Javnobeležničke komore, niže nego što su bile kod lokalnih samoupava, ali više nego u sudovima. Primera radi, prosečna overa potpisa kod notara je 360 dinara sa PDV, u velikom broju opština bila je i viša od 400, dok je u sudovima bila 160 dianara.

Prem javnobeležničkom cenovniku, potpis za privatno lice košta 360, a za pravno 1.260 dianra. Overa prve stranice dokumenta je 540, a svake naredne po 360 dinara. Strana overe prepisa košta 270 dinara, a izlazak notara na teren je 2.700 dinara. Potvrda da je neko lice u životu je 540 dinara.

Negde i dalje sudovi i opštine

Zakonom o overi potpisa, rukopisa i prepisa, koji je usvojen u avgustu 2014. godine, predviđeno je da u gradovima i opštinama u kojima nisu imenovani javni beležnici, te poslove nastavljaju da obavljaju osnovni sudovi, sudske jedinice, prijemne kancelarije osnovnih sudova, kao i opštinske uprave.

U Srbiji danas javnobeležničke poslove obavljaju 162 javna beležnika, ali i dalje postoji 12 područja osnovnih sudova za koje nije imenovan javni beležnik, pa će u tim područjima sudova i dalje poslove overe obavljati sudovi i opštinske uprave, kao što su to činile do sada.

Inače, pored imenovanih javnih beležnika, ovlašćenje da za overe potpisa imaju i zaposleni u kancelariji javnog beležnika – javnobeležnički pomoćnik, saradnik i pripravnik, te će poslove overe od sutra obavljati više od 400 lica.

Kako je ranije saopštilo Ministarstvo pravde, to je veći broj od broja lica koja su u sudovima radila poslove overe do sada.

Kada je u pitanju overa potpisa u vezi sa predlogom kandidata za predsedničke izbore, overa tih potpisa će se vršiti u javnobeležničkim kancelarijama, a u mestima u kojima nije imenovan javni beležnik – u osnovnim sudovima i sudskim jedinicama.

Kako opštinske uprave ni do sada nisu imale nadležnost za overu potpisa u postupku predlaganja kandidata, ove uprave te poslove ne mogu i neće vršiti ni nakon 1. marta, navelo je Ministarstvo pravde.

Jovanina priča će vas motivisati: Fudbal mi je pomogao da se izlečim!

$
0
0

Jovana Leposavić, fudbalerka Crvene zvezde, vodila je najvažniju bitku u životu.

Početkom 2014. godine dijagnostifikovan je tumor u predelu male karlice, a nakon borbe koja je dugo trajala, Jovana se konačno izlečila.

Ljudi koji tradicionalno organizuju proslavu rođendana Sportskog društva Crvena zvezda odlučili su da daju Jovani nagradu  “Crveno-belo srce” zbog hrabre borbe iz koje je izašla kao pobednik.

– Kada sam saznala da su me predložili za Crveno- belo srce bilo mi je mnogo drago i pitala sam se ko je to baš mene predložio. Osećam se fenomenalno i jedva čekam da se sve to desi. Sve što sam prošla mi je dokazalo da mogu, da sam jaka i dovoljno pozitivna da prebrodim bilo šta teško u životu- kaže Jovana.

Jovana Leposavić

Foto: Latif Adrović

Ovoj neustrašivoj devojčici dijagnostikovan je maligni tumor u predelu karlice ubrzo nakon što je napunila  14 godina.

– Kada smo saznali za dijagnozu započeli smo sa lečenjem na Banjici i u dečijoj bolnici u Tiršovoj gde je krenula sa terapijama na onkološkom odeljenju. Imala je 14 hemoterapija, ali njena neverovatna energija i volja za životom dovela nas je do ove faze gde smo sada, kao i poznanici prijatelji, familija i učiteljica koja je ponekada više vremena provodila sa Jovanom, nego sa svojom porodicom. Od prvog dana ona je zahvaljujući fudbalu imala više snage da se bori. Kada je ležala u bolnici i čekala da krene  hemoterapija ona dva meseca nije ustajala iz kreveta. Devojke iz kluba su joj došle u posetu, donele fudbalsku opremu i ona je tog dana ustala i počela da se kreće uz pomoć pomagala. Kada joj je drugarica iz kluba dovela Predraga Rajkovića, ona je tom prilikom bacila štake- priča Jovanin tata Vlada Leposavić.

Jovana sada redovno ide u školu i drugi je razred Sportske gimnazije, a skoro svakodnevno trenira na Marakani u Crvenoj zvezdi. Krajem prošle godine organizovala je prodajnu izložbu dekupaž radova, a od skupljenog novca kupljeni su novogodišnji paketići za decu na Institutu za onkologiju. Vezana je za svoj klub i ljude koji su bili uz nju u toku ovog teškog perioda.

– Sport mi je pomogao da se izborim. Kada su mi roditelji rekli da možda neću više da se bavim fudbalom, odgovorila sam da je to kao da uzimaju pola mene- kaže Jovana.

Ipak, naglašava da je bilo trenutaka u kojima je mislila da neće više moći da izdrži.

– Posle treće terapije, više nisam mogla da izdržim. Inekcije, stitostatici i braunile su mi se smučile i htela sam da odustanem, ali su mi svi govorili moraš, možeš i uspela sam da prebrodim te najteže trenutke. Sada sam tu gde sam i ponovo mogu da treniram zbog  tih ljudi koji su bili tu uz mene i pomogli mi da prebrodim najteže trenutke. Moja porodica, klub i svi oni koji su me podržali i davali mi vetar u leđa- priča Jovana.

JOVANA LEPOSAVIC 22244_02

Dok se polako vraća u formu i opet uživa u bavljenju sportom, Jovana je svesna da ima mnogo dece koja se bore trenutno na isti način kao i ona.

– Razmišljajte pozitivno jer devedeset posto ide iz vaše glave, a deset posto je sve ostalo!- naglašava ova vesela tinejdžerka.

Pročitaj još:

Heroj sa crvenim karminom: Ovo je priča hrabre Saše Simović

Priča jedne Jasmine: Mislila sam da rak meni ne može da se desi

Progovori i ti! Hrabra ispovest žene koja boluje od raka jajnika

Budite nežni prema svojim emocijama: Naučite kako da savladate bes ili ljutnju na poslu

$
0
0

Za početak bi trebalo da definišemo šta su zapravo emocije. Odgovor smo potražili kod profesionalnog biznis trenera Mile Marčete.

– Emocije su ono najlepše što osećamo. Postoje razne priče da li su emocije biohemija ili su emocije fizika odnosno energija. U svakom slučaju to je nešto specijalno, deo nas koji svako ima. Jedina razlika koja može da se napravi jeste kako neko te emocije ispoljava. Vrlo smo skloni tome da za neke ljude kažemo “on nema emocije”. Ne, svi ljudi imaju osećanja samo je stvar u tome da li ih ispoljavaju ili ne, pred kim to rade i na koji način – kaže Mila.

Kada smo kod toga da li ih neko ispoljava ili ne, pitanje se samo nametnulo. Da li postoji preporuka da li bi trebalo da pokažemo ta osećanja? Hoćemo li se lepše osećati u jednom ili drugom slučaju?

– Možemo reći da je to individualno, međutim ono što je generalno, emocije ne treba gušiti. Da li ćete ih pokazati i pred kim to je pitanje mudrosti i veštine da znate kako pokazata svoja osećanja, ali ako ništa drugo, barem priznajte sebi šta god da osećate da ste tu emociju doživeli i živite je na neki način. Koji to način će biti zavisi od vas, situacije u kojoj se nalazite i drugih faktora – objašnjava Mila.

Emocije su najviše vezane za privatni život i kada idemo na posao mislimo da sve to treba da ostavimo kod kuće. Ipak, to nije pravilo kojim bi trebalo da se vodimo. Da! Osećanja su dozvoljena na poslu, ali…

– Emocije na poslu svakako, ako razmišljate o poslu vrlo pojednostavljeno. Šta je posao i biznis? To su neki ljudi koji rade sa nekim drugim ljudima kako bi napravili neke proizvode koji će biti korisni nekim trećim ljudima. Sve vreme se vrtimo u nekom humanom krugu, odnosno sve vreme govorimo o ljudima. Ako prihvatimo da su emocije deo naše ljudskosti, onda postaje jasno koliko je neprimereno to uobičajeno uverenje da emocijama nema mesta na poslu. Ja se jako borim, to mi je poslovna misija i dovoljno dugo sam na visokoj poziciji da mogu tu misiju da ostvarim, da dokažem da emocijama ima mesta na poslu zato što ih osećamo. Ono čemu nema mesta na poslu je ponašanje koje ugrožava bilo nas, bilo naše kolege, bilo uspeh cele firme. Ponašanje treba razdvojiti od emocija. Ono što se uglavnom dešava jeste da gazda nema vremena da nauči ljude kako da kontrolišu svoje ponašanje i da se ponašaju u skladu sa emocijama. Zato im je lakše da kažu da nema mesta emocijama na poslu. Ja se zalažem za nešto drugo. Da naučimo ljude koji rade, da doživljavaju svoje emocije i da te emocije koriste tako da se ponašaju onako kako je korisno za njih ali i za ceo kolektiv – savetuje biznis trener.

Mila Marčeta

Mila Marčeta, Foto: Latif Adrović

Ono što bi trebalo da naučimo jeste kako da razdvojimo emocije od ponašanja, odnosno kako da uskladimo jedno sa drugim. Pod emocijama se podrazumevaju i osećanja poput besa, ljutnje i nervoze. Te emocije svakako da ne možemo da kontrolišemo, ali ono što možemo jeste naše ponašanje kada one zavladaju.

– Ako uzmemo primer besa, to je potpuno legitimna emocija i u redu je da je osetite na poslu. Ali ono što ne bi trebalo da se desi jeste da počnete da vičete, bacate stvari i napravite neprijatnu situaciju jer je ona potpuno beskorisna i ne rešavate ništa. Dakle, bes kao emocija je ok, ali erupcija besa i manifestacija besa na takav način koji je beskoristan i za nas i za kompaniju, e to nije u redu – navodi Mila.

A šta se dešava kada nas emocije iz privatnog života toliko preplave da nas suštinski ometaju tokom rada na poslu? Potražili smo rešenje kako ih kanalisati i kako se kontrolisati u tim situacijama.

– Svaku emociju treba živeti i proživeti. Vrlo često možete pročitati savete kako negativnu energiju zameniti pozitivnom i onda se kaže “ako osetite tugu nju morate da ubijete i da je zamenite srećom”. Ja mislim da to nije moguće i da nije ni dobro. Svim tim emocijama iz privatnog života morate dati neko vreme da ih iživite i da ih proživite. Sa druge strane, sa godinama se stiče neko iskustvo tako da možete i kada dođete u kancelariju da budete svesni svojih privatnih emocija, ali da to ne utiče na vaš radni učinak i da to ne utiče na vaš odnos sa kolegama. Ono što je važno jeste da date sebi vremena,  recimo ukoliko ste tužni, da otugujete. Budite nežni prema svojim emocijama! Ako ste besni, morate da date sebi vremena da se smirite. Nije za džabe priča “izbroji do 10 i smiri se” Dajte sebi vremena da prepoznate bes, da prepoznate ljutnju, zavist, sreću šta god i tada dopustite da ta osećanja i proživite  – to je ključ uspeha po Milinom mišljenju.

Mila je i sama šef, pa se trudi da svojim zaposlenima olakša posao koliko je to moguće, ali i da savetuje svoje kolege kako da reaguju u određenim situacijama. Ovakva funkcija sa sobom nosi zrelu osobu koja bi trebalo da ima snage i veštinu da savladava svoje ponašanje pri različitim emocijama a onda da može da prepozna ponašanje odnosno emocije kod svoje okoline. Kako ona navodi, ukoliko neko želi da bude dobar rukovodilac onda je vrlo lako i moguće da se ova veština nauči.

Pročitaj još: 

Sirena među ajkulama: Da li je teško biti žena u svetu biznisa?

Emocionalna inteligencija u poslu: Mudrost koja može da se trenira

Dajte radnicima slobodu: Duže radno vreme smanjuje produktivnost

Autobusom do sreće: Ovo je priča samohrane majke koja nikad nije upoznala oca svoje ćerke

$
0
0

 

Kako i sama navodi, vagala je šta joj je u tom trenutku najvažnije u životu. Želela je da ima nekoga svog kome će da pruži nesebičnu ljubav i pažnju, pa je odlučila da veštačkim putem postane mama. S obzirom na to da nije imala dečka, ni muža, morala je dobro da se raspita u kojoj državi zakon dozvoljava da bez partnera uradi vantelesnu oplodnju. Tako se odlučila za Makedoniju.

– Razgovarala sam sa drugom i pričali smo o tome da mi on bude donor, ali tu ima mnogo faktora zbog čega to nije dobro. Sa jedne strane bilo bi problema oko papira kada se dete rodi, a sa druge i taj psihički momenat kod njega kada zna da ima svoje dete tu u blizini. Pristala sam na sve što želi, i da viđa ili ne viđa dete, kako god on hoće, ali ipak nije mogao i ja ga potpuno razumem. Pronašla sam kliniku u Skoplju i otišla – kaže Ana.

Ka ostvarenju svog cilja išla je potpuno sama, gotovo uvek autobusima iz Beograda do Skoplja, i istima se vraćala nakon završenih analiza ili tretmana.

– U klinici sam imala prvi susret sa embriologom Bobanom Janevskim i predočio mi je kako stoje stvari, budući da oni nude anonimne donore. Ja sam odabrala Danca, programera koji ima plave oči i plavu kosu. Kupila sam količinu sperme za tri puta i krenula u proces. Prve dve inseminacije mi nisu uspele, pa sam otišla na vantelesnu oplodnju – priča Ana.

Ono na šta ona stavlja akcenat i što savetuje svim ženama koje se odluče za ovu intervenciju jeste psihološko savetovalište. Kako naglašava, to je ključ uspeha vantelesne oplodnje.

– Smatram da većina vantelesnih ili inseminacija ne uspeva, ne zbog fizičkih, nego psihičkih poteškoća. Išla sam tri meseca na razgovore, pažljivo slušala savet stručnjaka, ali i sebe rasteretila teških priča. Uzela sam sav godišnji koji sam imala i sedala sam kod kuće, gledala lagane filmove, čitala isto takve knjige i išla na kafu samo sa ljudima koji mi odgovaraju i za koje znam da me neće opteretiti problemima. Rekla sam da neću kriviti sebe ako ne uspem da zatrudnim, bodriću se da sam dala sve od sebe, ali da nije bilo suđeno i posvetiću se drugim životnim stvarima – priseća se Ana uz naglašavanje koliko joj je psihički momenat bio važan, u smislu da nema nikakvih presija i nerviranja.

A kada je ohrabrila sebe i postigla unutrašnji mir, sama je išla do Makedonije i nazad. Uvek autobusom i gotovo nikada u pratnji nekoga ko bi joj bio podrška.

– Zakažu mi pregled ujutru u Skoplju, uveče krenem autobusom iz Beograda i sutra kada završim sve, od prilike oko 13.10 sati sednem ponovo na prevoz i vratim se u Beograd. Nije mi bilo ništa teško, iako se dešavalo da za dva dana moram ponovo da se vratim u bolnicu – priča ova hrabra žena.

Da je na putu do ostvarenja sna ništa nije moglo pokolebati i koliko je čvrsto želela dete, možda najbolje pokazuje momenat njene smirenosti kada je trebalo da ode na vantelesnu oplodnju.

– Sećam se, bio je 7. februar, četvrtak uveče. Sela sam u autobus i u Skoplje stigla ujutru direktno u bolnicu, gde sam popila kafu da se malo odmorim. Posle toga sam primila anesteziju da bi mi izvadili jajne ćelije i malo sam ležala. Nakon toga sam ustala i naravno odmah se uputila na autobusku stanicu, tako da sam već u petak uveče spavala u mom krevetu. Sutradan je trebalo da me pozovu i kažu kakvi su rezultati i javili su mi da je sve u redu i da imam dve super jajne ćelije. U ponedeljak ujutru sam otišla kolima sa drugom i drugaricom ponovo u Makedoniju i kada su mi uradili vantelesnu oplodnju ležala sam tačno dva sata u krevetu, nakon čega sam sela u auto i uveče ponovo spavala u mom krevetu –  objašnjava Ana i navodi da je prve dve nedelje posle toga mirovala i da se nije izlagala nikakvom fizičkom radu. Na kraju je trudnoću iznela bez ikakvih problema.

Antonija, Ana Adžić

Foto: Privatna arhiva

Danas je samohrana majka predivne troipogodišnje devojčice Antonije, a i pored svih obaveza nije joj uopšte teško da je sama podiže.

– Smatram da je u životu sve stvar dobre organizacije. Žao mi je što Antonija dolazi prva u vrtić, a odlazi poslednja, ali organizujemo se. Prvih dana nakon porođaja je uz mene bila najbolja drugarica Đurđa, ali posle sam se navikla na sve. Nas dve smo same, sve same radimo, a ja sam bila toliko zadovoljna da ni jedne sekunde nisam rekla da mi je nešto teško, čak ni buđenja usred noći da je podojim, presvučem i slično. Čini mi se da sam se psihički pripremila na sve, usredsređena sam potpuno na nju i ništa mi nije teško da uradim da bi ona uživala i da bi joj bilo lepo – priča Ana sa osmehom na licu.

Takođe, Antoniji već priča kako je nastala i ona zna da je njen otac negde u Danskoj. Ono što je Ani najbitnije jeste da nauči dete da ne sluša priče okolo, već da bude svesna da je mama nju zaista želela i da je upravo plavooka devojka ostvarenje njenog životnog sna.

– Mislim da joj pružam više pažnje i ljubavi nego što dobiju neka deca u kući gde su oba roditelja. Ja sam usredsređena na nju i sve bih uradila da njoj bude savršeno. U njenom okruženju nema ni svađi ni ružnih stvari, ona je od toga oslobođena. Sa druge strane, viđa moje drugove i ima muškarace oko sebe, a vidi se da voli muško društvo i ne nedostaju joj sa te strane. Takođe, ona nema babu i dedu da je čuvaju, kada ja radim vikendom ona je kod komšinice, pa se i u tim stvarima nekako čeliči pre druge dece – kaže Ana, navodeći da je Antonija od one dece koja se brzo “uvuku pod kožu”, pa je tako postala miljenica mnogih prijatelja i komšija.

Ana u svom okruženju ima potpunu podršku prijatelja i ljudi koji je vole. Smatraju da je to najhrabrije i najhumanije što je mogla da uradi. Ipak, nađe se i neko ko ima negativan stav, pa i prokomentariše neke neumesne stvari poput onih: “Morala si da ideš dole da radiš, kao ne možeš kod nas”.

– Rekla  sam mu da zbog takvih kao što je on sam i otišla dole, Bože me oprosti, nije lepo ali takvi ne treba da se množe – opasna je Ana.

Ali ko bi još trebalo da živi za komšiluk i tračeve? Ona je danas žena koja ima kuću punu ljubavi, mira i spokoja. A komšiluk neka priča.

Pročitaj još:

Vantelesna oplodnja više nije bauk: I iz epruvete se rađaju zdrava deca

Priprema i procedura za vantelesnu oplodnju

Prednosti odlaska u inostranstvo na vantelesnu oplodnju


Jovana je 20 godina čekala dijagnozu, danas glasno govori o ovoj retkoj bolesti

$
0
0

HAE Srbija je neprofitno nacionalno udruženje osoba obolelih od hereditarnog angioedema (HAE), retkog urođenog deficita krvnog proteina C1 inhibitora, koji se javlja kod jedne u približno 50.000 osoba.

Udruženje je osnovano kako bi se podigla svest o HAE i obezbedila terapija za pacijente u Srbiji. HAE Srbija okuplja pacijente, njihove najbliže i stručnjake koji se bave hereditarnim angioedemom radi pružanja sveobuhvatne podrške svim ljudima koji boluju od ovog retkog urođenog poremećaja.

Šta je Hereditarni angioedem (HAE) i kako se manifestije saznajte u video prilogu. Hrabra Jovana Cvetković je na svom primeru objasnila šta je ova retka bolest:

Pročitaj još:

Progovori i ti! Hrabra ispovest žene koja boluje od raka jajnika

Priča jedne Jasmine: Mislila sam da rak meni ne može da se desi

Njena bolest začudila je i lekare: Zbog ove dijagnoze se Bojana bori za surogat majčinstvo

Klara Cetkin, političarka koja se borila za prava žena u svetu

$
0
0

Osmi mart je počeo da se slavi u čast borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca.

Prvi Dan žena proslavio se 28. februara 1909. godine u SAD-u nakon deklaracije koju je izdala Socijalistička partija Amerike, da bi te iste godine u avgustu, bila organizovana Međunarodna konferencija žena.

Klara Cetkin

Foto: Profimedia

Inicijativu, da Osmi mart postane praznik svih žena i da se svake godine proslavlja, preuzela je nemačka feministkinja i komunistkinja Klara Cetkin. Zahvaljujući njoj, prvo obeležavanje je bilo 8. marta 1911. godine koje se održalo u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj.

Klara Cetkin

Foto: Profimedia

Cetkinovu je veoma interesovala ženska politika, uključujući borbu za ravnopravnost i pravo glasa za žene. Razvila je socijaldemokratski ženski pokret u Nemačkoj; od 1891. do 1917. pisala je za SPD-ove ženske novine Die Gleichheit (Jednakost). Godine 1907. postaje vođa novoformirane “Ženske kancelarije” u SPD-u.

Klara Cetkin

Foto: Profimedia

Klara Cetkin pozivala je sve žene sveta na :

1. “Slobodnu ljubav” – To znači da svaka devojka ili udata žena ima pravo na svoju slobodnu ljubav, to jest da ako u drugom muškarcu osim onom zakonskom vidi česticu neke vrste ljubavi ona mu se slobodno može posvetiti, osetiti njegovu ljubav, dati mu svoju, a da u isto vreme zadrži već postojeći brak. Ista stvar važi i za devojku, ona ne mora čuvati svoju nevinost za svog prvog muža i čoveka svog života, nevinost je lična imovina devojke i žene pa je može dati svakome za koga oseti potrebu, žena posvećuje ljubav svom supružniku ali to ne znači da mu mora dati i nevinost.
2. “Pravo na razvod braka” – Brak kod Klare Cetkin ne predstavlja nikakvu svetost, brak je proba za pronalaženje sreće, pa ako ta proba ne uspe onda se bez ikakvog pokušaja ili truda za bolji život treba razvesti. Pa da praksom razvod braka postane svakidašnjica i sasvim normalna stvar. Niko nije dužan da bilo koga trpi.
3. “Žene treba da slave 8. mart– Ženama Sveta, pripada jedna rumena, žarka ruza…

Pročitaj još:

Evolucija revolucije: Pismo žene za 8. mart

Domaćica sa akt tašnom: Koje biste poslove poverili ženama?

Moderan i brz način rada: Savladajte multitasking!

$
0
0

Stigli ste na svoje radno mesto, ulazite u kancelariju i sedate za sto. Na stolu gomila papira, a obaveze samo pristižu.

Sve veći obim posla koji je uslovio potrebu da budemo brži i efikasniji nas tera da radimo više stvari odjednom. Upravo to je multasking.

Iako bi ovaj način funkcionisanja trebalo da poveća vašu produktivnost, često se dešava da ukoliko ne radite stvari na ispravan način, počnete da se vrtite u krug i na kraju u stvari ne obavite ništa.

Osim što ćete biti iscrpljeni i frustrirani, vaše radne obaveze se neće smanjiti, naprotiv, samo će se gomilati i stvarati još veću i haotičniju gomilu “za uraditi” liste.

Multitasking

Foto: Profimedia

Kako uspešno obavljati multitasking?

Utvrdite ciljeve, kako biste imali predstavu šta želite da postignete. Izdvojite one zadatke kojima želite posebno da se posvetite, a preostale sinhronizujte. Sinhronizacijom ćete postići to da na najbolji mogući način spojite aktivnosti koje možete raditi istovremeno. Trudite se da spojite jednu aktivnost koja je isključivo manuelna i neku koja zahteva mentalni rad (npr. peglanje i razgovor telefonom).

Izbacite sve što je suvišno

S obzirom da je multitasking sam po sebi zahtevan, izbacite sve one sitnice koje su vam tog momenta nepotrebne. To može da bude buka u prostoru u kom radite, ali i kolege koji vam non-stop upadaju sa svojim problemima i projektima za koje im je potrebna vaša pomoć. Ukoliko znate da postoji mogućnost da vas prekidaju, rasporedite aktivnosti tako da za one najjednostavnije ostavite vreme kada npr. telefon najviše zvoni. Zadaci koje radite u multitaskingu bi trebalo da budu oni kojih se rešavate, a ne one koje usvajate i na kojima učite.

Multitasking

Foto: Profimedia

Ispunite pukotine

Uvek ostavite sebi malo prostora za sitnice koje možete da radite u “međuvremenu”. Ako je u toku neki veliki projekat koji zahteva puno vremena i energije ostavite prostor za “odmor” tako što ćete uraditi neku sitnicu i na momenat odmoriti od tekućeg projekta. Ovakve sitnice možete uraditi u “međuhodu” aktivnosti recimo  i u slučaju da čekate na neku informaciju ili odobravanje, pa će na ovaj način vaše vreme biti kvalitetno popunjeno.

Pametno koristite vreme koje imate na raspolaganju

 Ukoliko često putujete, iskoristite vreme samog putovanja i uradite usput sitnice koje biste radili u kancelariji, npr. dok ste u autobusu ili kolima, isplanirajte nekoliko sledećih dana ili neki sastanak koji vam predstoji… S obzirom da to svakako morate da uradite, vreme koje provedete u vožnji, biće dobro iskorišteno, radeći bar dve stvari odjednom. Ukoliko niste vozač, možete da se čujete sa nekim od klijenata, pročitate magazin za koji inače nemate vremena i sve ostale sitnice, dok se vozite.

Pročitaj još:

Budite produktivniji: Uredite vaš radni sto!

Emocionalna inteligencija u poslu: Mudrost koja može da se trenira

Budite nežni prema svojim emocijama: Naučite kako da savladate bes ili ljutnju na poslu

 

 

 

UZ OSMEH: Maja Rakovic, vlasnica Naxi radija, ne krije da je na putu do uspeha bilo suza, ali isplatilo se

$
0
0

Studirala je filozofiju i sociologiju, radila je u državnoj firmi, bila viđena u službi kao neko ko će uspeti, ali ona je sve to ostavila jer je verovala da će je ljubav prema radiju usrećiti u životu. Bila je hrabra i uspela. Danas nema osobe u Srbiji, a i mnogo šire, koja ne pevuši slogan “opusti se i uživaj”, a ona je ponosna na svoje poslovne uspehe i dvoje dece koji je u svemu podržavaju.

Ambiciozna i vredna, ali prvenstveno žena koja je oduvek imala viziju, pre dvadeset i četiri godine donela je najvažniju odluku u svom životu. Tada možda i nje bila u potpunosti svesna veličine svog poteza, ali danas dobro zna da je bio pravi.

– Kada čovek ima tridesetak godina ne razmišlja mnogo o tome koji sve problemi u životu mogu da mu se dese. Zato mi u tom trenutku nije bila potrebna neka velika hrabrost. Ja tek danas o mom potezu razmišljam kao o hrabrom. Tada sam se samo zalagala za svoje ideje – počinje razgovor za aska.rs Maja Rakovic, naravno s osmehom na licu jer, čini se da žena tako vedrog duha i ne može drugačije.

Nije slučajno odabrala baš radio.

– Oduvek sam zamišljala kako bih volela da imam svoj radio. Volela sam ga i zanimalo me je sve. Produkcija, strana i domaća muzika. U to vreme nije postojala takva radio stanica kakvu sam ja želela. Moja misija je bila da sva svetska znanja sublimiram i da napravim moderan radio za koji će ljudi dok ga slušaju moći da kažu da je svaka pesma prava. Mrzela sam kad čujem da kažu “radio je tu da ne smeta”. Ne može radio da ne smeta, on mora da se pazi i da se sluša i da svaka pesma bude prava – kaže Maja.

Maja Rakovac

Foto: Latif Adrović

Odluku je donela, ali nije sve ostalo išlo baš tako lako. Već na samom startu izostala je podrška.

– Odlučila sam da ostavim svoje radno mesto u naponu uspeha, baš ratnih devedesetih godina. Bila sam samostalni savetnik u Saveznim organima. To je tada bilo nešto mogo veliko, a ja sam stvarno galopirala ka uspehu. Naravno prvo da su roditelji bili ti koji su bili protiv. Govorili su mi “toliko si se borila da dobiješ radno mesto, da radiš u državnoj službi…” znate, za sve je dražavna služba značila nešto. To što za mene nije bila dovoljna, to je druga stvar. Nakon toga, kada sam htela da dam otkaz svi su skočili, od direktora kadrova, pa dalje. Pokušali su sve da urade da ostanem, s obrazloženjem da su mnogo uložili u mene i moje znanje, ali ja sam imala ideju da napravim nešto svoje i bila sam uporna u tome – odlučno priča danas uspešna preduzetnica.

Maja se izborila s prvim preprekama i počela je svoj posao. Dolazili su uspesi poput onoga kada je 1998. godine prvi put videla istraživanja koja su radili ljudi iz inostranstva po kome je već tada Naxi radio bio najslušanjiji na svim listama, ali i kada joj je tadašnji član komisije RRA na razgovoru za dobijanje dozvole za radio rekao kako su svi prethodnji njegovi sagovornici ponosno isticali da su posao učili baš na Naxi radiju. Tada već nije bilo sumnje da je baš Naxi biti jedan od 10 radija koji su dobili dozvolu, među 90 prijavljenih samo iz Beograda. Svega toga se Maja seća kao trenutaka koji su vodili kao stvarenju snova, ali ne krije da je bilo i teških momenata koji su donosili čak i suze.

– Prve godine nisu bile jednostavne, ali nikada nisam pomišljala da odustanem. Bilo je trenutaka koji su bili mnogo teški. Kada se borite sa stvarima koji su vezani za papire, za državu, za pripadnost partijama, a ja im nikada nisam pripadala. Onda sam hiljadu puta razmišljala, možda bi bilo lakše u životu da sam nekim drugim putem pošla. Ali sam opet govorila, ma ne , ja sam dovoljno snažna i uporna žena. Žena sam. Smatrala sam da mi je to plus što sam žena. I da ću na taj način uspeti u svojoj priči – iskrena je Maja.

Na putu ka poslovnom uspehu imala je tu sreću da je gradila i porodicu. Maja ima sina i ćerku koji su danas uspešni poslovni ljudi, rade na Naxi radiju. Sin joj je podario i unuku.

– Sa druge strane, problemi su nastajali zbog dece i porodica. Teško je bilo napraviti balans između karijere i kuće. Možda to nije bio balans uopšte. Možda je to bilo u korist posla. Ali znate, ja sam uvek razmišljala o jednom- ja ću napraviti odličan radio, ja ću napraviti odličan posao, ja ću svojoj deci omogućiti da mogu da idu na školovanje gde god žele, da mogu da putuju po celom svetu. Omogući ću im da imaju lepo detinjstvo i budućnost. Na kraju sagradiću mesto gde će oni moći da rade. I zaista je tako, oboje moje dece danas rade na radiju i uspešni su – otvoreno priča majka dvoje dece.

I sada joj oči zasuze dok se priseća kako je bilo dok su joj naslednici bili mali.

– Nikada mi to deca nisu rekla, ali mislim da su mi zamerali što nekada nismo provodili dovoljno vremena zajedno. Meni i jesu najteži trenuci bili ti. Sećam se kada sam gledala film o Margaret Tačer, izašla iz bioskopske sale potpuno opčinjena sa suzama u očima, dok drugi baš i nisu bili preterano emotivni. Nikada neću zaboraviti taj trenutak u filmu kada ona mora na sastanak, a deca joj ne daju. Ona seda u kola, dodaje gas, deca trče, a ona plače. Takvih trenutaka je u mom životu bilo mnogo. Sećam se toga, a sećam se i trenutaka kada se radilo mnogo duže nego danas jer nije bilo sve kompjuterizovano. Pogotovo mi je bio težak petak kada sam imala emisiju “Pod mostovima snova” u koju su dolazili gosti. Trajala je negde do 23 sata, a onda su svi gosti hteli da ostanu još malo da pričaju. Došla bih posle ponoći kući jako umorna jer sam od sedam sati ujutru bila na poslu i nisam više mogla da govorim. Moja ćerka je sedela na krevetu i čekala me je. Tada je možda imala pet ili šest godina i ne znam kako je uspevala uopšte toliko da ostane budna, ali me je čekala ceo dan i otvarala mi je oči i govorila “mama ajde da pičamo”, a meni je teško, umorna sam…i sećam se… koliko je tada bilo suza – stegnutim grlom govori Maja.

Vlasnica Naxi radija i predsednica Udruženja svih radio stanica Srbije, ne krije da kada se jednom uđe u kolo ozbiljnog posla ono vas samo vodi. Kako kaže, prosto ne možete da ukočite. Međutim, vreme koje posvećujete sebi mora da postoji, baterije moraju negde da se napune.

– Meni su putovanja jedini način da se odmorim. Moja deca su navikla da ih samo spakujem i da za vikend odemo negde. Ljudi su uvek skloni da kritikuju i da govore “eto za poljubac mog deteta i za zagrljaj ja ne bih dao sve to što ti imaš”. Ja sam sebi uvek govorila “ne, ja njima omogućavam nešto drugo”. Omogućavam im da idu u Diznilend, da odu sa mnom u Pariz, Njujork, da odu u BBC kada su to poželeli. Oni mene imaju kvalitetno. Naše zajedničko vreme je bilo jako kvalitetno, time sam se tešila – iskrena je Maja.

Svakoj ženi, pa i onoj koja je najuspešnija i najjača i najsigurnija u sebe je potreban muškarac, partner koji će biti podrška i oslonac. Maja, kao ni mnoge žene poput nje, još uvek nije uspela da pronađe onog “za ceo život”.

– Partneri su nekada shvatali moj način života, a nekada nisu. U većini slučajeva muškarci ne mogu da podnesu da je njihova žena toliko aktivna i da radi. Posle, kada postanete izuzetno uspešni u svom poslu i kada vas ljudi prepoznaju onda treba izdržati to da kada ste u društvu niko se ne obraća tom muškarcu nego se obraća toj ženi. Od restorana gde kažu “ovo je vaš sto” do onog trenutka kada u društvu kažu “ajde pričajte nam malo kako je to znati ovoga ili onoga ili kao je to primiti nagradu“. Nije im lako. Oni to često doživljavaju kao svoj poraz, a retko kao partnerstvo. Ja sam uvek imala više problema sa roditeljima partnera jer bi oni uvek napadno na zajedničkim okupljanjima pitali njega kako je njegov posao, a ne mene za moj, da se on ne bi našao kao osoba koja nije dovoljno uspela – izgovara Maja poslednju rečenicu sa zanimljivim osmehom na licu.

Jer, kako bi Maja Rakovic drugačije, nego s osmehom – pričali smo o tome na početku ove priče. Priznaje da joj je on otvarao mnoga vrata u životu pa ga preporučuje i svima nama.

– Širok osmeh ljudi prepoznaju svuda, tako dobijete samopouzdanje i sebi podižete lepo raspoloženje i znate da je taj dan, dan kada ćete pobediti na svakom mestu. Šta god bio cilj, ako krenete tako i znate da ste mnogo truda uložili u svoje znanje, taj osmeh otvoriće sva vrata i čovek će sigurno uspeti – jasna je Maja.

Treba joj i verovati, jer o njenom uspehu pored brojki o slušanosti Naxi radija govore i ostali projekti iza kojih stoji: Naxi portal, Naxi digital, ‘Naxi Nacional, Naxi plaža, Naxi palma, ali i činjenica da je već 6 godina predsednica Udruženja radio stanica Srbije. Sve ove uspehe potvrđuju i nagrade, koje su kako Maja kaže, počele da stižu u poslednjih pet godina.

– U poslednje vreme je bilo dosta šala na taj račun, govorili su mi “mora da si mnogo stara kad si dobila toliko nagrada”, nije to ipak tako – kaže šaljivim tonom Maja.

Naravno da nije tako. Priznanja poput ovog poslednjeg kada je na regionalnom Samitu preduzetnika srednje i jugoistočne Evrope “300 najboljih” koji je održan u Dubrovniku, Naxi radio je dobio nagradu za doprinos promociji preduzetništva u srednjoj i jugoistočnoj Evropi “Stvaratelji za stoljeća”, Maji daju samo dodatni podstrek da stvara nešto novo i da bude još bolja.

Maja Rakovac

Foto: Latif Adrović

– Bila sam toliko ponosna da sam stvarno sijala u Dubrovniku. To je bila posebna čast. Cela ta procedura trajala je sigurno 6- 7 meseci, izbora i međunarodnog žirija. Zaista sam već i zaboravila kada smo predloženi za tu nagradu i na kraju možete da zamislite našu sreću kada smo jednog dana dobili mejl u kome je stajalo potpisanih pet ljudi iz međunarodnog žirija, ekonomista uglavnom, koji su izabrali baš Naxi radio da dobije ovu nagradu. Eto ljudi vole radio i dali su mi jednu veliku nagradu. To je jedini mediji koji je dobio tu nagradu – ponosna je Maja koja zvanično nosi i titulu Žena zmaj.

Naime, krajem prošle godine Maja je dobila i prestižnu nagradu “Cvet uspeha za ženu zmaja- specijalno priznanje za uspešan poslovni model” na jubilarnoje desetoj dodeli priznanja Udruženja poslovnih žena Srbije. U javnosti su se svi složili da je to i zaslužila, svojim držanjem, stilom, uspehom koji je postigla, ali i načinom na koji je do njega došla.

Tu nije kraj, dok priželjkuje nagradu za super brend, sanja i nove snove koje će bez sumnje ostvariti u godinama koje su pred nama.

Pročitaj još:

Ona je srpska Merilin Monro, a ovako je izgledao njen put do Holivudske slave

Terapija plesom: Pokreti koji spajaju um i telo

Začudiće vas čime se bavi, ali ima najslađi posao na svetu!

Imate vašu Marinu? Evo šta znači njeno ime

$
0
0

Marina je žensko ime latinskog porekla, a znači “morska”, ona koja je iz (sa) mora. Prema istorijskim zapisima, ovo ime je prvi put zabeleženo u 13. veku.

U Srbiji je poslednjih godina ponovo popularno, a inače je u raznim varijantama rasprostranjeno u Italiji, Španiji, Nemačkoj, Bugarskoj, Grčkoj…

Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, 30. jula se slavi praznik Svete velikomučenice Marine, u narodu poznate kao Ognjena Marija.

Pročitaj još:

 

Volite neku Teodoru? Evo koje je tačno značenje njenog imena

Sinonim za lepotu: Šta znači ime Jelena?

Znate li neku Mariju? Evo šta njeno ime znači!

Viewing all 1883 articles
Browse latest View live